Jesu li Grude 1955. propustile priliku postati pravi planski grad?

Što da je središte općine Grude izgrađeno u Gorici, na prostranstvu Imotsko-bekijskog polja, s pogledom na Biokovo i neposrednom blizinom Imotskog?

Kada je 1955. godine osnovana općina Grude, njezino administrativno središte smješteno je ondje gdje se nalazi i danas. Sedam desetljeća poslije vrijedi postaviti jedno zanimljivo urbanističko pitanje: je li Gorica mogla biti bolji izbor?

Tko je prošao Goricom i pogledao prema Imotsko-bekijskom polju, teško je mogao ne primijetiti golemo prostranstvo koje se pruža prema hrvatskoj granici, s Biokovom na horizontu.

Gorica nije mjesto bez povijesti. Ima staru crkvu, tradiciju i identitet, a rodno je mjesto poznatoga hercegovačkog hajduka Andrijice Šimića. U neposrednoj blizini nalazi se Imotski, dok bi kvalitetna prometna povezanost prema Posušju dodatno osnažila njezin položaj.

Zamislimo da se upravo ovdje prije sedamdeset godina počeo planski graditi novi grad.

Ne grad nebodera i betonskih megalomanija, nego mjesto po mjeri čovjeka. S pravilnim ulicama, uređenim trgovima, manjim stambenim zgradama za mlade obitelji, obiteljskim kućama s okućnicama, vrtićima, školama, parkovima i šetnicama.

Grad u kojem bi se unaprijed znalo gdje se stanuje, gdje radi, gdje djeca odrastaju, a gdje se ljudi susreću.

Takav razvoj ne bi nužno morao značiti uništavanje plodnog polja. Naprotiv, planskom gradnjom uz njegove rubove moglo se sačuvati poljoprivredno zemljište i istodobno osigurati prostor za buduće generacije.

Gorica bi imala još jednu zanimljivu prednost. Pomicanjem općinskog središta prema zapadu dobio bi se drukčiji prostorni raspored četiriju današnjih središta Županije Zapadnohercegovačke: Posušja, Širokog Brijega, Ljubuškog i Gruda. Ujedno bi se dodatno naglasila prirodna povezanost zapadne Hercegovine s Imotskom krajinom.

Naravno, postoje razlozi zbog kojih su tadašnje vlasti mogle odabrati postojeće naselje Grude. Prometne veze, administrativna infrastruktura, raspored stanovništva i političke okolnosti zasigurno su važni čimbenici. Bez uvida u tadašnju dokumentaciju ne možemo tvrditi da je Gorica uopće bila razmatrana kao alternativa.

Ali urbanizam nije samo pitanje onoga što je bilo praktično jučer. On je prije svega pitanje onoga što će biti dobro sutra.

Danas, kada se govori o odlasku mladih, dostupnosti stanovanja, kvaliteti života i prometnoj povezanosti, možda vrijedi ponovno pogledati prostranstvo Gorice i zamisliti što je ondje moglo nastati.

Grude su 1955. dobile općinu. No jesu li tada propustile priliku dobiti grad kakav bi danas mnogi poželjeli za svoju djecu?

Vrlo.si | Urbanizam i lokalna povijest