Projekt duhanske stanice u Ljubuškom – dimenzija više
Duhanska stanica u Ljubuškom mogla bi dobiti novi život: Mlada arhitektica osmislila kako sačuvati prošlost i vratiti ljude u prostor
Desetljećima je bila mjesto na kojem se radilo, otkupljivao i obrađivao duhan i od kojega su živjele brojne ljubuške obitelji. Danas velik dio nekadašnje Duhanske stanice stoji izvan svakodnevnog života grada.
No, umjesto rušenja i još jednog potpunog brisanja industrijske prošlosti, mlada arhitektica Marta Majić iz Ljubuškog ponudila je drukčiju ideju: sačuvati ono što je vrijedno i starim zgradama dati potpuno novi život.
Upravo je Duhanska stanica bila tema njezina diplomskog rada na zajedničkom programu arhitekture i urbanističkog dizajna Politecnica di Milano i Tehničkog sveučilišta u Grazu.
Projekt nazvan „Layers of Memory“ – „Slojevi sjećanja“ dobio je najvišu ocjenu na završnim obranama na oba sveučilišta, dok ga je TU Graz nominirao i za GAD Awards 26. Rezultati nagrade očekuju se u listopadu.
Graditi budućnost bez brisanja prošlosti
Majić u svom radu Duhansku stanicu ne tretira kao problematičan komad zemljišta usred grada koji jednostavno treba očistiti i ponovno izgraditi.
Polazi od sasvim suprotne ideje.
Postojeće zgrade, njihova arhitektura i tragovi nekadašnjeg života postaju temelj budućeg kompleksa.
Nekadašnji magazini i proizvodni prostori u njezinoj viziji mogli bi postati mjesta za kulturu, obrazovanje, izložbe, radionice, javna događanja, lokalne proizvođače i različite gradske inicijative.
Drugim riječima, prostor koji je desetljećima služio proizvodnji ponovno bi postao prostor ljudi.
Duhanska stanica smještena je praktično u srcu Ljubuškog. Kompleks obuhvaća približno 24.680 četvornih metara, dok preostale građevine zauzimaju oko 3.420 četvornih metara.
Riječ je o najvećem neprekinutom bloku u središnjoj gradskoj zoni, što mu daje potencijal koji je teško ignorirati.
Arhitektura nastala iz uspomena
Poseban dio diplomskog rada nije nastao samo za crtaćim stolom.
Majić je istraživala povijest duhana u Hercegovini i razgovarala s ljudima koji se još sjećaju vremena kada je Duhanska stanica bila jedan od važnih motora života Ljubuškog.
Među njima je bila i bivša radnica Stanice, kao i članovi autoričine obitelji koji su sudjelovali u uzgoju i obradi duhana.
Njihova sjećanja vraćaju u vrijeme magazina punih duhana, drvenih podova i stubišta, prašine, ljetnih vrućina i prepoznatljivog mirisa fermentacije.
Žene su sortirale i slagale duhan, komisije određivale njegovu vrijednost, nakon čega se pakirao u bale i slao na daljnju preradu.
Za mnoge obitelji to nije samo dio lokalne povijesti. Bio je to posao, prihod i svakodnevni život.
Upravo zato projekt ne pokušava od Duhanske stanice napraviti sterilni novi prostor bez veze s onime što je ondje bilo prije.
Ideja je da se prošlost vidi i osjeti, ali da prostor ponovno bude koristan generacijama koje dolaze.
Industrijska baština koja još uvijek može poslužiti gradu
Duhanske stanice ostale su kao jedan od vidljivijih tragova austrougarske industrijske arhitekture u Bosni i Hercegovini.
Mnoge su tijekom desetljeća propale, nestale ili završile pod bagerima. Administrativni problemi, godine zapuštenosti i jednostavnija logika „sruši pa napravi novo“ učinili su svoje.
Ljubuški još uvijek ima priliku izabrati drukčiji put.
Projekt Marte Majić pokazuje kako se stari industrijski kompleks može prilagoditi suvremenom gradu bez gubitka njegova identiteta.
Takav pristup poznat je kao adaptivna prenamjena: umjesto rušenja, vrijedne građevine dobivaju novu funkciju.
U ovom slučaju novi sloj grada ne bi izbrisao stari.
Samo bi se na njega nadogradio.
A možda je baš to ono što Duhanska stanica čeka
Diplomski projekt zasad je arhitektonska vizija, a ne najava konkretne gradske investicije.
Ali otvara zanimljivo pitanje.
Može li mjesto koje je nekoć hranilo stotine ljudi ponovno postati prostor u kojem se radi, uči, okuplja i stvara?
I još važnije: mora li svaki razvoj grada počinjati bagerom?
„Slojevi sjećanja“ pokazuju da ponekad budućnost grada već stoji pred nama.
Samo je godinama gledamo kao ruševinu.
Vrlo.si